Documentaries

Kada članovi benda Buč Kesidi odluče produžiti zakupljeni termin u poznatom televizijskom studiju i spontanim koncertom onemoguće snimanje reklame 'Yugodiskaća' - najveće državne firme za proizvodnju disko kugla - producenti, tehničari i fanovi benda ulaze u vrtlog sukoba, energije i euforije, a sve to za vrijeme trajanja vrhunskog koncerta. 

Osmišljen u formi ekraniziranog koncerta s interesantnim zapletom, ovaj film publici omogućuje uživanje u koncertnom izvođenju pjesama koje su obilježile album "Euforija". 

Buč Kesidi, glazbeni dvojac koji je regionalnu scenu osvojio glazbom koja ima odrednice indie popa, indie rocka i elektropopa, 2019. godine predstavio je drugi studijski album "Euforija", a u ovom filmu imat ćete priliku vidjeti što se dogodilo tog dana u studiju i kako je izgledao njihov koncert iz "tisuću devetsto šezdeset i neke".

Film je snimljen za 19 sati, 18.listopada 2020. na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. 

Mlada filmašica vraća se kući i započinje potragu za svojim ocem kojeg je poznavala samo dva mjeseca i o kojem nitko nikada nije pričao. Dok ona pokušava popuniti prazninu koju je njen otac ostavio iza sebe, neriješeni obiteljski problemi izlaze na površinu, a ona saznaje da je trudna.

"Moj otac je bio Rastko Milošev (Ras), poznati gitarist u bivšoj Jugoslaviji. Upoznala sam ga kada sam imala 18 godina i poznavala sam ga svega dva mjeseca. Zatim je otišao i opet postao duh. Moja obitelj nikada nije pričala o njemu. Niti prije nego što sam ga upoznala, niti nakon, a Ras i ja smo rijetko komunicirali nakon što smo se upoznali. Ostala sam prepuna neodgovorenih pitanja i emocija i pobjegla 2.000 km dalje od svega, u Belgiju. Nekoliko godina kasnije, 2014. godine, Ras je umro.

Ovo je priča o hrabrosti, suočavanju i potrazi za mojim ocem. Vrijeme je da se suočim s pričama, ljudima i emocijama, otvarajući stare rane u nadi da ću zaliječiti ožiljke i pronaći odgovore. Zašto je čekao toliko dugo da me upozna? Hoće li mi suočavanje s obitelji pomoći da pronađem ono što tražim? Zašto nitko nije razgovarao o njemu? Je li moguće da je nanio toliko boli da su ga svi pokušali izbrisati i zaboravili na dijete prepuno pitanja? Nadam se da ću otkriti što je oblikovalo njegov život i usput saznati ponešto o sebi. - Justina Matov

Festivali i nagrade:

ZagrebDox - program: Factumentarci - Zagreb, Hrvatska (2025.)

Protagonist filma je autobusna stanica 'Žabica', slijepo crijevo Rijeke, kolodvor koji je premalen za potrebe razvijenog grada, njegovo vječito privremeno rješenje. 

Lica radnika, putnika i prolaznika, vode nas kroz ovaj dnevni boravak grada, maketu funkcionirajućeg kaosa, jednu posve neobičnu zajednicu koja na autentičan način krpa rupe dotrajalog sistema, sizifovski kotrljajući se kroz dan....

U filmu se pojavljuju Riječani i gosti Rijeke, putnici namjernici i stalni posjetitelji autobusnog kolodvora, radnici i prolaznici. 

Festivali i nagrade:  Festival međunarodnog i eksperimentalnog filma Arkipel, Jakarta, Indonezija, 2013. – nagrada D.A. Peransi /
Liburnia Film Festival, Hrvatska, 2013. – najbolji regionalni film /
Međunarodni filmski festival Zlatna marelica, Erevan, Armenija, 2013. / Međunarodni festival dokumentarnog filma Jihlava, Češka, 2013. / Međunarodni filmski festival Braunschweig, Njemačka, 2013. / Međunarodni festival filmova jugoistočne Europe SEEFest, SAD, 2015. / Festival dokumentarnog filma Open City London, UK, 2015. (fokus program: 'Croatia: In Focus')

Dokumentarni film “Plenumovi” prati blokadu nastave na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2009. i kroz arhivske snimke, te razgovore s akterima pet godina kasnije propituje komercijalizaciju visokog obrazovanja i širu politiku obrazovanja.

Sudionici se prisjećaju studentskog aktivizma, solidarnosti, ideje besplatnog školovanja i pitanja može li pojedinac stvarno potaknuti promjenu u sustavu koji sve mjeri novcem. Film ujedno otvara pitanje postoji li danas prostor i volja za aktivniji društveni angažman studenata.

"Plenumovi" su podsjetnik na "slavne dane" blokade, ali i poziv na razgovor o budućnosti visokog školstva.

Festivali i nagrade: Međunarodni festival aktivističkog dokumentarnog filma - Mov(i)e Activism, 2016. / Festival novih, Hrvatska, 2015. 

Martin je starac bez doma koji je svoje mjesto pod suncem pronašao u maloj luci bivše tvornice Torpedo.

Tik do mora, u napuštenom betoniranom prostoru, skrasio se s nešto svoje imovine. Slika, štap za pecanje i bicikl. Sliku je pronašao u kanti za smeće, štapom vadi lignje, takoreći iz dnevnog boravka, a s volana bicikla vise plastične boce koje Martin ne vraća, jer nije klošar. 

Sve su to neophodni rekviziti u borbi protiv dosade. 

Festivali i nagrade:  Split Videoart Festival 2021. / Liburnia Film Festival 2021. – nagrada za najbolji regionalni film / Betina Film Festival 2021. / Dani hrvatskog filma 2021. / Međunarodni studentski filmski festival – STIFF 2021.

Delta 5 je grupa od devet umjetnika koji dijele veliki radni prostor u zgradi IVEX, u srcu Rijeke. To nisu “lokalni entuzijasti”, nego međunarodno priznati autori koji izlažu po Europi, SAD-u i Kini.

Film prati njihov svakodnevni život: kako izgleda raditi rame uz rame s kolegama, gdje završava privatni prostor, a počinje zajednički; što znači dijeliti ideje, materijale, energiju… i ponekad živce. Usput se otvara i veće pitanje — što će biti s IVEX-om i cijelom zonom koja bi se trebala pretvoriti u novo gradsko središte?

Stalno si postavljaju isto pitanje: jesu li oni kolektiv ili samo skupina ljudi koji dijele adresu? Što ih uopće drži na okupu — obična potreba za prostorom ili nešto dublje? Zajedničke vrijednosti? Sličan pogled na svijet? Ili samo svijest da je lakše preživjeti u dvoje, troje, devetero?

Delta 5 pokazuje kako izgleda alternativni model suradnje u umjetnosti: dijele dio prostora, dio resursa i dio odgovornosti. Nema hijerarhije, nema rigidnog sustava, nema “koliko to košta po kvadratu?”. Umjesto toga — solidarnost, praktičnost i zdrav razum.

U vremenu u kojem se sve mjeri kroz profit, oni odabiru drugačiji put: raditi, stvarati i opstati zajedno.

Festivali i nagrade: European Film Festival 2015 – ArTVision / Venice Film Festival (Giornate degli Autori), Italija, 2015. – osvojena ArTVision nagrada / Liburnia Film Festival, Hrvatska, 2015. / Dani hrvatskog filma, 2016. / Tuzla Film Festival, BiH, 2016.

Film je nastao u sklopu projekta arTVision – A Live Art Channel, u okviru WP4 (“arTVision movies”), gdje su profesionalni redatelji stvarali originalne dokumentarne filmove. 

Kratki dokumentarni film "Knin - Zadar" priča je o svakodnevnom životu skretničara u Benkovcu koji radi na željezničkoj postaji kroz koju više ne prolaze putnički vlakovi. Bez posla, Zvonko provodi vrijeme na stanici i provjerava skretnice, iako vlak onamo nije prošao mjesecima. Film je istovremeno prezentacija apsurdnosti Zvonkovog posla i kritika svih politika koje su dovele do toga da su se život i napredak zaustavili u cijeloj regiji, a prazna željeznica podsjetnik je na prošlost.

Melita Vrsaljko rođena je 1993. godine u Zadru, a veći dio djetinjstva provela je u Benkovcu. Za vrijeme studiranja na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu radila je na portalu Forum.tm i na televiziji RTL. Novinarsku i reportersku karijeru nastavlja na Al Jazeeri Balkans, a od 2020. godine piše za portal Faktograf. Teme koje su u fokusu njenog novinarskog rada su zaštita okoliša, klimatske promjene te ljudska prava. Živi i radi u Nadinu, selu nedaleko Benkovca. Dokumentarni film "Knin-Zadar" njezin je prvi film.

FESTIVALI I NAGRADE

UnderhillFest 2024 / In the Palace Film  Festival 2024 / Beldocs 2024 / FIPA DOC 2024 / Liburnia Film Festival 2023 – Best Film and Critic’s Award for the Best Film / Zagreb Dox 2023 / Dani hrvatskog filma 2023

Mirna Kirin, volonterka i spasiteljica mačaka, dolazi na otok Mljet kako bi u samo nekoliko dana uhvatila što više mačaka za kastraciju. Budući da ne nailazi na razumijevanje mještana i suradnju mačaka, njezina se donkihotovska borba intenzivira, a ona sve više gubi strpljenje.

Sunčica Ana Veldić rođena je 1981. godine u Zagrebu. Nakon završetka Veterinarskog fakulteta u Zagrebu 2006. godine počinje raditi kao veterinarka, čime se i danas bavi. 2017. godine upisuje MA Režije dokumentarnog filma na Akademiji dramske umjetnosti, u čijoj produkciji snima tri dokumentarna filma: Demon iz boce (2017), White Trash (2017) i Precijenjena dramaturgija (2017).

Nona živi sama i danima odbija ustati iz kreveta. Kamera je jedini konstantni promatrač njezine svakodnevice.

Mario Pućić je fotograf i snimatelj rođen 1984. u Rijeci. Završio je magisterij snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Nonna je njegov prvi autorski dokumentarni film.

FESTIVALI I NAGRADE

Liburnija Film Festival 2017 – Najbolji regionalni film / Diversions International Short Film Festival 2018 / Dani hrvatskog filma 2018 / Tabor Film Festival 2018 / Unseen Mini Film Festival 2018 / Motovun Film Festival 2018 / Simorgh International Film Festival 2018 Iran

Gangster te voli je komedija o ljubavnim odnosima u 21. stoljeću. Nedjeljko Babić bračni je posrednik. Prije 25 godina ostavio je posao parketara kako bi se posvetio karijeri za koju je rođen – spajanju usamljenih muškaraca i žena. Brzo se proslavio, zahvaljujući uspješnosti, ali i svom zvučnom nadimku – Gangster. Za razliku od suvremenih bračnih posrednika, Gangster vjeruje u osobni kontakt. Svakoga svojeg klijenta upozna osobno kako bi ga procijenio, ali i dao mu neke korisne savjete.

Kada se Gangsteru za pomoć u pronalaženju muža obrati 35-godišnja Bugarka Maja, čini se da će njen slučaj biti vrlo jednostavan za riješiti. No, činjenica da je Maja samohrana majka trogodišnjeg djeteta i strankinja, ovaj slučaj pretvara u Gangsterovu nemoguću misiju. Momci iz Imotske krajine koliko god bili željni da pronađu životnu partnericu, ne žele Bugarku s djetetom. Njen slučaj razotkriva tragičnu apsurdnost patrijarhalnih muškaraca u modernom društvu: iako su usamljeni i nesretni, vlastite predrasude onemogućavaju ih da se promjene i ostvare ono što najviše žele.

NAGRADE:

ZAGREBDOX 2013. - nagrada publike, Dokuart Bjelovar 2013. - nagrada publike, Millenium International Documentary Film festival 2014., Brisel - posebna nagrada žirija za najoriginalniji film, SEE FEST - South East European Film festival 2014., Innsbruck - najbolji dokumentarni film 

U zimu 1991. godine u Zagrebu je ubijena djevojčica srpske nacionalnosti Aleksandra Zec. Četvrt stoljeća kasnije redatelj Oliver Frljić postavlja kazališnu predstavu o tom slučaju. 

Kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija, a dvanaestogodišnjoj glumici Nini se čini kao da rat nikada nije završio. 

NAGRADE: 

Nagrada DOC ALLIENCE 2018., Državna nagrada Vladimir Nazor 2019. - za najbolje filmsko ostvarenje u 2018. godini (dobitnik Nebojša Slijepčević) / Motovun Film Festival 2018. - posebno priznanje / Sarajevo Film festival 2018. - Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film i nagrada publike / Dani hrvatskog filma 2019. - Grand Prix, najbolja montaža (Tomislav Stojanović), nagrada Oktavijan za najbolji dokumentarni film i mnoge druge....

Starac i roda priča je o Malenoj i Klepetanu, rodama o kojima brine Stjepan Vokić, umirovljenik i udovac iz Slavonskog Broda.

Lovci su Malenoj prije 28 godina propucali krilo i tako je zauvijek vezali uz zemlju. Uzevši je k sebi, Stjepan joj je spasio život. Od tada njih dvoje svoje dane provode zajedno, većinom u iščekivanju novog proljeća i toplog vremena.

Malena je 2002. godine na krovu Stjepanove garaže pronašla ljubav svog života. Klepetan, kako ga je Stjepan nazvao, vraća joj se svake godine te su zajedno do sada odgojili preko 60 malenih roda. No, svaka jesen donese i tužan rastanak - Klepetan i rode kreću na dalek put natrag prema Africi, a Malena ostaje sama u selu sa Stjepanom.

Bez Stjepana Malena sigurno ne bi preživjela zimu i dočekala svog Klepetana. A Stjepan, što bi Stjepan bez Malene? Godine prolaze, godišnja doba se izmjenjuju i uvijek stignu bolne jeseni, ali i radosna proljeća. Ovo je priča o Malenoj, Klepetanu i Stjepanu, o njihovoj istinskoj odanosti... Ali i dubokoj samoći.

NAGRADE: 

Nagrada publike – Liburnia Film Festival 2020., Festival dei Popoli 2020.

Vladimír Dzuro bio je prvi češki istražitelj Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Prikupljao je dokaze protiv ratnih zločinaca i počinitelja etničkog čišćenja, a njegova dva najveća slučaja bili su masakr na Ovčari i hapšenje tadašnjeg gradonačelnika Vukovara Slavka Dokmanovića, te etničko čišćenje u sjeverozapadnoj Bosni za koje se odgovornim smatrao Arkan. 

U maniri realističnog kriminalističkog trilera otkrivamo detalje napete istrage koja je usprkos dobro prikrivenim tragovima i sputavanju politike dovela do progona ratnih zločinaca. No trideset godina nakon završetka rata ‘haška pravda’ još uvijek nije donijela zacjeljenje rana i obeštećenje onima koji su prošli najgore. Ako se naše društvo i dalje odbija suočiti s najmračnijom stranom rata, kako da se ljudi koji i danas žive u mjestima zločina okrenu budućnosti i ostvare mirni suživot i suradnju sa svojim susjedima i sugrađanima drugih nacionalnosti?

Film je inspiriran knjigom glavnog protagonista Vladimira Dzura ‘The Investigator – Demons of the Balkan War’, objavljenoj 2017. godine u Češkoj 

NAGRADE:

JIHLAVA INTERNATIONAL DOCUMENTARY FILM FESTIVAL –svjetska premijera, FIPADOC, ZAGREBDOX – hrvatska premijera, MILLENIUM DOCS AGAINST GRAVITY, UNDERHILLFEST, DOKUFEST, AJB DOC FILM FESTIVAL

Dokumentarnim filmom 'Na vodi' Goran Dević kroz priče raznih protagonista portretira rodni Sisak, nekadašnji industrijski centar koji leži na tri rijeke.

Kritičari ga proglašavaju jednim od njegovih najboljih ostvarenja, a žiri festivala u Leipzigu dodijelio mu je posebno priznanje jer “na lijep način prikazuje da ljudskost i preživljavanje nadilaze traume i ožiljke rata.”

Rijeka se danas veže uz razonodu i opuštanje, ali u susretu s ljudima na površinu isplivaju društveni sukobi tranzicije. Ponekad rijeka otkriva ostatke prošlosti čiji su tragovi ostali u vodi. Što ostaje poslije nas?

FESTIVALI I NAGRADE:

Međunarodni festival dokumentarnog i animiranog filma DOK Leipzig 2018. – Posebno priznanje, Filmski festival Slobodna Zona 2018., Human Rights Film Festival 2018.

Snajka: Dnevnik očekivanja je participativno-opservacijski dokumentarac o hrvatsko-romskom paru, Tei i Mirsadu, njihovoj kćerki Fridi i pokušaju zajedničkog života, razapetog između pritisaka obitelji i kompromisa na koje su oboje spremni pristati.

Mirazi koje su dobili ekonomski su i kulturalno praktički nespojivi pa je pred njima nezahvalan izazov balansiranja vlastite obiteljske prtljage, prikvačene kao ostavština prošlih generacija na putu između Hrvatske i Kosova. Povezani željom da pronađu rješenje za nerealna očekivanja svojih obitelji, Tea i Mirsad upustiti će se u kompleksnu igru prilagodbe što će se u konačnici pokazati utegom u njihovoj vlastitoj intimi.

Ovaj izuzetno osoban film razotkriva niz obiteljskih rituala, tradicijskih stereotipa, pa i kulturnog rasizma, u kojima dvoje zaljubljenih pokušavaju pronaći pravu mjeru između zadovoljavanja slike koju o njima imaju njihovi roditelji i potrebe da zadrže svoje autentično ja i žive prema vlastitim vrijednostima. Tea i Mirsad će roditeljima uporno pokušavati biti poslušna djeca, a svojoj kćerkici Fridi slobodoumni mama i tata što se čini kao nemoguć zadatak, svoj ljubavi unatoč.

Dokumentarni film Zastava (2022) vratit će gledatelje na temu suvremenog identiteta Republike Hrvatske propitkujući kroz povijesne okolnosti, vizualnu sociologiju, dizajn, veksilologiju, hrvatsku zastavu, te kolektivnu svijest poimanja i značenja zajedničkog identiteta suvremenih Hrvata.

Kroz stavove stručnjaka film pronalazi paradigmatično značenje vizualnog ključa. U filmu se pojavljuju veksilolog i predsjednik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva Željko Heimer, grafički dizajneri Davor Bruketa, Boris Ljubičić, Ira Payer, Iva Babaja, Božo Kokan, Marko Šesnić i Goran Turković, Alen Pavlović, sociolozi Tijana Trako Poljak i Igor Mikloušić, novinar Rene Bakalović, bivši predsjednik RH Ivo Josipović, povjesničar Vjeran Pavlaković te kustos Zbirke zastava Mislav Barić.

Biografski dokumentarac o Branku Črncu Tusti i njegovom pulskom punk-rock sastavu KUD Idijoti. Zbog svog beskompromisnog antifašističkog stava i borbe za prava potlačenih i obespravljenih, Tusta je bio pravi heroj radničke klase.

Njegove poruke o toleranciji, suživotu i socijalnoj pravdi, smatrane “komunističkima” devedesetih godina, zatvorile su Idijotima vrata većine radio stanica u Hrvatskoj. To ih nije odvratilo od ovih vrijednosti, a bili su i prvi hrvatski sastav koji je održao koncert u Srbiji nakon rata. Kroz ovaj film otkrivamo i Tustinu intimnu, ljudsku dimenziju koja ga je u konačnici i učinila punk rock ikonom.

Kroz arhivske materijale i intervjue s gitaristom Sašom Milovanovićem Verudom, basistom Nenadom Marjanovićem Fricom, bubnjarem Diegom Bosuscom Pticom, te kolegama i suvremenicima, kao što su izdavač njihovih prvih albuma Boris Furlan, glazbeni kritičari Petar Janjatović i Dragan Kremer, glazbenici Zoran Predin, Damir Urban i Sejo Sexon, prvi dio filma govori o neočekivanom proboju i meteorskom usponu pulskog sastava. Drugi čin ove specifične rock and roll priče posvećen je ograničenom djelovanju benda i zabranama koje su doživljavali uslijed rata i nacionalističkog ozračja u Hrvatskoj.

Festivali i nagrade: Motovun Film festival (2019.) - svjetska premijera, DokuFest, Prizren, Kosovo (2019.), Liburnia Film festival (2019.) - nagrada publike, Free Zone Film Festival - Beograd, Srbija (2019)

Cinedays - Skopje, Makedonija (2019), Trieste Film Festival - Trst, Italija (2020), Grossmann Fantastic Film and Wine Festival - Ljutomer, Slovenija (2020) - Special Mention, Underhill Festival - Podgorica, Montenegro (2020), Dokuart - Bjelovar, Hrvatska (2020), DORF - Vinkovci, Hrvatska (2020) - najbolji film u regionalnoj konkurenciji, FEMUF - Požarevac, Srbija (2020), PorečDox - Poreč, Hrvatska (2020)

Silvestar je već neko vrijeme najstariji Kolbas u svojoj obitelji. Roditelji su mu umrli - otac pred rat, majka nešto kasnije. Šezdeset i osam mu je godina. Imao je i malo mlađeg brata koji je umro od posljedica rata. Drugi je put oženjen. Ima troje djece: najstarijeg, Jakova, iz prvog braka, Evu iz drugog braka, rođenu postupkom umjetne oplodnje, kao i Antu - usvojenog iz dječjeg doma u dobi od osam godina.

Neka od pitanja koja redatelj postavlja u ovom filmu jesu: kako djeca utječu na osjećaje i stavove te međusobni odnos njega i supruge? Kako on utječe ili je do sada utjecao na svako svoje dijete? Kakav odnos ima s kojim djetetom i daje li im svima jednako ljubavi? Mijenjaju li ga djeca? Čini li to svatko od njih na drukčiji način? Kako djeca vide njega i suprugu, a kako vide njihov odnos prema sebi?

Festivali i nagrade: ZagrebDox: Factumentarci - Zagreb, Hrvatska (2024.), Pulski filmski festival: Hrvatski film - Pula, Hrvatska (2024.) - Zlatna arena za režiju te Zlatna arena za montažu, Sarajevo Film Festival: natjecateljski program - dokumentarni film - Sarajevo, Bosna i Hercegovina (2024.), Rab Film Festival: Službena konkurencija - Rab, Hrvatska (2024.), Liburnia Film Festival: Natjecateljski program - Opatija, Hrvatska (2024.) - Najbolji film po izboru žirija, Shpeena DOX - Labin, Hrvatska (2024.), Filmski festival Ivo Šubić - Mursko Središće, Hrvatska (2024.), DOKUart - Bjelovar, Hrvatska (2024.) - Nagrada publike

Dani hrvatskog filma - Karlovac, Hrvatska (2024.) - Nagrada publike, Festival Slobodna zona: Regionalna selekcija - Beograd, Srbija (2024.)

Porečdox: Natjecateljski program - Poreč, Hrvatska (2024.), SEEfest: Natjecateljski program - Los Angeles, SAD (2025.), UnderhillFest: Natjecateljski program - Podgorica, Crna Gora (2025.), Nagrada Oktavijan za najbolji dugometražni dokumentarac (2024.)

Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, u Zagrebu je postojalo nekoliko važnih generacijskih okupljališta, ali jedno od njih izmaklo je oku javnosti – obiteljski dom s adresom na Kraljevcu 35.

Izgradio ga je kazališni i filmski redatelj Slobodan Praljak, a tijekom petnaest godina nastanjivao ga je i posjećivao veliki broj mladih kreativaca koji su, bez obzira na međusobne razlike, dijelili troškove i gradili zajednički pogled na svijet. Među ostalima, Abdulah Sidran, Goran Babić, Mirko Ilić, Igor Kordej, Milan Trenc, bolivijski glazbeni sastav Ayllu, Goran Pavelić Pipo, Davor Slamnig, Pjer Žardin, Zdenko Jelčić, Vili Matula, Dragan Despot i Davor Gobac. Mnogi od njih ubrzo će se raspršiti po cijelome svijetu: od Južne Amerike do Kanade, od New Yorka do Haaga, Beograda, Sarajeva i Ljubljane.

Kao posljednji u nizu stanara, Pero Kvesić, u razgovorima s većinom od navedenih ljudi, pokušava dokučiti zašto je ova zagrebačka adresa oduvijek privlačila toliko raznolikih i izvanserijskih kreativnih talenata.

Festivali: DokuFest, Međunarodni festival dokumentarnog i kratkometražnog filma – natjecateljski program Balkan Dox, Liburnia Film Festival – film otvaranja i službena konkurencija

“Iza lica zrcala” autoričina je osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.

Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u.

Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.

Festivali i nagrade: ZagrebDox (2016.) - Factumentarci, Dani hrvatskog filma (2016.) - Oktavijan za dokumentarni film, Sarajevo Film Festival (2016.), Liburnia Film Festival (2016.) - Posebno priznanje žirija; Najbolji snimatelj (Vjeran Hrpka); Najbolji dizajn zvuka (Vesna Biljan Pušić, Ivan Zelić), DOKUart Bjelovar, Jihlava International Doucmentary Film Festival - Between the Seas, Slobodna Zona Beograd, Mediterranean Film Festival Cannes, Festival dei Popoli, International Festival Signes de Nuit (2017.)

Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.

U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.

Festivali i nagrade: Motovun Film Festival, The Balkan Florence Express Firenca, BelDocs, Beograd, Srbija, Tabor Film Festival, Festival dokumentarnog rock filma DORF - Najbolji film

Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači 'dok dišem, nadam se' i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha. Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi.

Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature.

Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.

Festivali i nagrade: ZagrebDox 2016. - program Factumentarci, Dani hrvatskog filma 2016. - Grand prix, Pula Film Festival 2016. - Nagrada Vedran Šamanović,  Liburnia Film Festival 2016. - Najbolji film, Festival svjetske književnosti, Zagreb, KaLibar festival, Zadarski festival kvalitete i književnosti, Splitski filmski festival, Dok.Leipzig - međunarodna konkurencija, Festival La Cabina, Španjolska - Najbolji dokumentarni film, Festival dei popoli, Firenza - Najbolji srednjometražni dokumentarac, BelDocs - program Biografski Dox. Srbija, Krakow Film Festival 2017. - Najbolji dokumentarni film, Transcinema 2017. -međunarodna konkurencija, Fibula, Sisak

Je li moguće biti radnik i buniti se protiv kapitalizma? Zna li se unaprijed ishod svake eventualne pobune? 

Ova dokumentarna priča duboko zadire u društvene promjene koje su oblikovale suvremenu Hrvatsku - ali i druge istočnoeuropske zemlje. Kroz 10 godina snimanja, film prati sindikalnu borbu u tvornici vagona Gredelj, bilježeći polagani nestanak jednog svijeta rada. 

Radnici koji su nekoć stajali u prvim redovima nacionalnih kontrarevolucija, u miru su postali gubitnici tranzicije. Ovo je film o njima - o borcima i radnicima, sindikalnim vođama, sanjarima i stečajnim upraviteljima. O pravu na rad koje više nije zajamčeno. 

Jedna epoha završava pred našim očima. Film donosi intiman, ali i društveno važan pogled na njezin kraj. 

Kroz kombinaciju snimaka i animacije, ovaj film odaje hommage jednoj od najznačajnijih hrvatskih kiparica - Mariji Ujević Galetović. Oživljene ženske skulpture prenose njezinu životnu priču, stavove i karakter, iz perspektive dvije autorice koje su s njom dijelile osobni i umjetnički prostor. 

Film kroz feminističku prizmu slavi tijelo, um i slobodu izražavanja - nježno, ironično i snažno u isto vrijeme. 

Prikazan je na više od 40 međunarodnih festivala, uključujući Animafest Zagreb, DOK Leipzig, Sheffield Doc/Fest i Warsaw Film Festival, te je višestruko nagrađivan u Hrvatskoj. 

Na površini sve djeluje mirno. Ali ispod zemlje - vodi se borba. 

U ovoj vizualno upečatljivoj animaciji, mlada djevojka skuplja dragocjeno sjemenje koje brzo raste i daje plodove. No, iz tame izlaze prijetnje - nepoznata bića pokušavaju prisvojiti ono što joj pripada. Tko će preživjeti - sjeme ili sjene? 

Alegorijska priča o borbi s vlastitim demonima prikazana kroz dojmljivu kombinaciju 2D i stop animacije. 

Film je prikazan na brojnim međunarodnim festivalima, uključujući Animafest Zagreb, Animateku, ZINEBI Bilbao i FeKK Ljubljana. 

Na autobusnoj stanici pored nekadašnje jedne od najvećih željezara istočne Europe, u malom buffetu život se tiho seli u prošlost. Vlasnici Erna i Dževad vode svoj kafić kroz posljednje dane prije zatvaranja, dok za šankom teku posljednji 'birtijski razgovori' radnika, putnika, susjeda - i nekadašnjih trudbenika jugoslavenskog socijalizma. 

Snimljen opservacijskom tehnikom, film Buffet Željezara postaje intimni portret jedne epohe u nestajanju. U toj melankoliji svakodnevice - priča o "odlasku u Njemačku" izbija kao nova utopija - san o drugom početku, negdje drugdje.

Film je prikazan na nizu prestižnih festivala, uključujući ZagrebDox, DokuFest, Liburnia Film Festival, Dani hrvatskog filma, Panorama Europe i mnogi drugi. 

Višestruko nagrađivan, uključujući Grand Prix i nagradu za režiju (DHF 2018), najbolju režiju (LFF) i najbolji angažirani film (Slobodna Zona). 

Na desetu obljetnicu uvođenja radničkog samoupravljanja, željezara 'Sisak' gradi 'idealno' naselje, za svoje radnike koji su dotad živjeli u brakama oko tvornice. 

Šezdeset godina kasnije, zgrada koja je zamišljena kao suvremeno središte tog naselja sada nosi ime ulice: Hrvatskog narodnog preporoda. 

Ovaj film prati tjedan dana života u toj zgradi. Na njezinom sivom pročelju nastaje šareni mural, dok iznutra ljudi koji su tu odrasli zbog starosti ili ekonomskih razloga polako napuštaju zgradu i naselje, a u ulaz broj 2 dolaze neki novi, neočekivani stanari. 

U ovom tihom, ali snažnom portretu zajednice, Dević donosi suptilnu refleksiju o vremenu, prostoru i identitetima koji se mijenjaju, ali ostaju upisani u zidove jednog grada. 

Film je prikazan i nagrađivan na brojnim festivalima:

Liburnia Fim Festival 2022 (najbolji film, režija i montaža), Dani hrvatskog filma 2022 (nagrada za montažu), ZagrebDox, DocuFest, Slobodna zona Beograd (Human Rights nagrada), SEEfest, Korean Int., Ethnographic Etno Festival, Annaba Fim Festival....

Dokumentarni film 'Paviljon 6' sniman je na Zagrebačkom velesajmu za vrijeme masovnog cijepljenja građana uslijed pandemije. 

Intimni razgovori u redu za cijepljenje najbolje opisuju radnju filma. Kamera nas vodi kroz redove za čekanje cjepiva, prostor za cijepljenje i čekaonice u kojima kao promatrači slušamo iskrene razgovore ljudi koji su se došli cijepiti, liječnika, osiguranja i ostalog osoblja. 

Ovaj opservacijski film otkriva dezorijentaciju i skepticizam koji je obilježio naše zajedničko iskustvo pandemije. 

Služeći kao kolektivna terapija za post-COVID eru, ova humoristična i ljudska slika jedinstvenog trenutka u vremenu, otkriva niti koje nas povezuju i podsjeća na našu ljudskost usred neviđenih izazova. 

Film je prikazan na Sheffield Docu Fest, Sarajevo Film Festivalu i Helsinki DocPoint, hrvatsku premijeru imao je na ovogodišnjem ZagrebDoxu, a na BBC-u je prikazan u sklopu dokumentarnog programa Storyville.

Režija i scenarij: Goran Dević

Što se dogodi kada se osobna politička uvjerenja sukobe sa stvarnim granicama sustava?

Kada Marko Francišković - politički aktivist s radikalnim idejama - pokuša javno predstaviti svoj program, njegova sloboda postaje nepoželjna. Umjesto odgovora na njegove poruke, sustav mu uzvraća dijagnozom: Marko završava zatvoren u psihijatrijskoj ustanovi. 

Kada ga konačno proglase zdravim i otpuste, više mu ne pada na pamet baviti se politikom - sustav ga je učinkovito izliječio. 

Provokativan i društveno angažiran film koji otvara pitanje tko zapravo definira normalnost - i tko snosi posljedice kad je izazove. 

Film je prikazan na ZagrebDox, Beldocs, Oberhausen, Fibula, Liburnia FF i mnogim drugima. Također je višestruko nagrađivan: ZagrebDox 2019. - posebno priznanje regionalnog žirija, nagrada za najbolji kratkometražni film (Beldocs), najbolji film (Revija dokumentarnog filma Fibula 2019.)